Pitanje 1: Postoji li popis opasnih pasmina u vašoj zemlji ili regiji?

Zemlje koje imaju popis opasnih pasmina: Hrvatska, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Danska, Irska, Njemačka, Rumunjska, Španjolska, Švicarska, Luksemburg, Norveška, Cipar i Francuska. 

Pitanje 2: Ako je odgovor da, koje zahtjeve moraju ispuniti vlasnici psa koji je na listi opasnih pasmina?

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Danskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Italiji, Švicarskoj i Cipru držanje opasnih pasmina nije dopušteno. Iznimka je moguća u Ujedinjenom Kraljevstvu kada vlasnik može dokazati da pas nije opasan za javnost. Tada sud može dopustiti da takav pas bude upisan u registar iznimaka, uza stroge uvjete koje vlasnik mora poštivati (uključujući i to da pas mora biti na povodniku, mora nositi brnjicu na javnim mjestima, mora biti kastriran i osiguran).

U Njemačkoj pas mora biti na povodniku i pod kontrolom osobe koja ima više od 16 godina.

U nekim zemljama dopušteno je držati psa na listi opasnih pasmina pod uvjetom da vlasnik ima osiguranje od rizika.

Neke druge zemlje dopuštaju držanje takvih pasmina ako se plati dodatan porez i ako je vlasnik prošao posebnu edukaciju i test znanja.

Pitanje 3: Koji su koraci poduzeti ako je pas nekoga ugrizao?

U slučaju da je pas nekoga ugrizao, bez obzira na vrstu, mogu se poduzeti različiti koraci. Ako je podnesena tužba, sud odlučuje što učiniti – inače nema obaveznih koraka.

Ostale opcije, koje se također mogu uzeti u obzir:

-          Kastracija, ako životinja već nije kastrirana

-          Tečaj ponašanja, ako pas nikad prije nije nikoga ugrizao

-          Registracija u bazu podataka opasnih pasa

-          Obavezno vođenje na povodniku na javnim mjestima

-          Kada su psi registrirani da grizu u centralnoj bazi, preferira se da nose brnjicu. 

Savjet kod svakog ugriza psa – provjerite ispravnost cjepiva protiv bjesnoće i simptome. U Sloveniji je obavezno dovesti psa veterinaru na promatranje prvi, treći i deseti dan nakon ugriza kako bi se vidjelo pojavljuju li se simptomi bjesnoće.

Pitanje 4: Koliko je puta bio ponovljen prekršaj prije nego što su poduzete ove mjere? 

Pitanje 5: Postoji li stupnjevanje kod sankcija?  

Pitanje 6: Trebaju li vlasnici pasa ići na neku vrstu edukacije ili pseću školu?

Samo na volonterskoj osnovi. U nekim je zemljama to obavezno ako pas glasi kao opasan. U Švicarskoj je obavezan teorijski ispit prije nego što prvi put postanete vlasnik psa. U Italiji postoje dva različita tipa edukacije: (1) Preventivna i volonterska za sve vlasnike pasa; (2) Obavezna kod specifičnih slučajeva (npr. ozbiljni ugrizi).

Pitanje 7: U slučaju potrebe za edukacijom vlasnika ili pseće škole, kakva vrsta edukacija postoji?

Ovisi o psu i situaciji, ali većina članova je odgovorilo:

-          Edukacija za vlasnika

-          Pozitivna motivacija

-          Škola poslušnosti i socijalizacija

-          Pseća škola koju je odobrila općina, uz veterinara koji je specijalizirao ponašanje životinja.  

Pitanje 8: Postoje li bilo koje druge mjere koje biste htjeli podijeliti, a da su važne za sprečavanje ugriza pasa?

-          Najveći broj: dobra edukacija vlasnika pasa fokusirana na odgovornost vlasnika! To će početi s edukacijom u školama – educiranje ljudi od samog početka o mjerama prevencije kako bi se sukobi između pasa i ljudi (ponajviše djece) sveli na najmanju moguću mjeru. Educiranje i vlasnika i javnosti o psećim stresnim signalima

-          Socializacija pasa, škola i kontrola pasa treba se poboljšati kako bi se spriječili slučajni kontakti pasa i ljudi u neposrednoj okolini

-          Preporučljivo je da su psi na povodniku na javnim mjestima. Sumnjivi ili opasni psi samo s brnjicom

-          Veterinari trebaju informirati ljude prije kupnje psa o njihovu karakteru, potrebama i troškovima

-          Pse se nikada ne smije ostaviti bez nadzora s malom djecom, mlađom od 10 do 12 godina

-          Mogućnost da se postane vlasnikom psa treba biti teža, svaki vlasnik psa trebao bi sudjelovati u osnovnoj edukaciji o psećem ponašanju i komunikaciji kako bi se spriječili ugrizi pasa (međutim, neki smatraju da to može biti kontraproduktivno, jer se fokus stavlja na pse koji se smatraju opasnima)

-          Promoviranje pravnog snošenja odgovornosti (primjerice, novčane kazne, zatvorske kazne) vlasnika u nacionalnom zakonodavstvu

-          Više nadzora nad svim legalnim mjerama

-          Svi psi koji su skloni agresivnosti moraju biti registrirani u lokalnom kinološkom savezu i lokalnoj policijskoj postaji, a dob vlasnika mora biti iznad 18 godina

-          Obavezna kastracija i sterilizacija svih životinja prije navršene prve godine. Ova je dob prema istraživanjima stručnjaka za ponašanje životinja gornja granica razvoja karaktera i osobina životinje

-          Obavezno školovanje velikih pasmina koje mogu ugroziti čovjeka, ali ne i lista zabranjenih pasmina koja može proizvesti rezultat suprotan željenome (prema našem iskustvu).

Neki specifični primjeri iz različitih zemalja, s dobrim rezultatima/iskustvima/ sprečavanja bolesti.

-          U Sloveniji, u slučaju da pas nije cijepljen protiv bjesnoće, a ugrize čovjeka, postoji posebna novčana kazna od 400 eura za vlasnika. Psa se odmah mora cijepiti, registrirati i identificirati. Ako to već nije učinjeno, cijena ovog postupka je dodatnih 120 eura plus osnovna novčana kazna

-            U Švicarskoj gradska vijeća nude posebno određene i uređene javne prostore isključivo za pse (za igranje, razne aktivnosti, interakcije s drugim psima).

-          Ostale informacije:

1. http://www.fve.org/uploads/publications/docs/004_stray_dogs_position_paper_ad opted_22_may_2015.pdf
2. http://www.fve.org/uploads/publications/docs/fve_00_039_dangerous_dogs.pdf
3. https://vimeo.com/album/3855035