Pisac - iskusni zagrebački znalac Zvonimir Milčec je svoje priče smišljao dok je hodao svojim gradom, zagrebačkim obroncima, između ostalog i svojim Bukovcem i marljivo bilježio svakodnevne Zgode i neZGode. Došetao je tako i do zagrebačkog skloništa za nezbrinute životinje, popularno zvanog azil Dumovec. Dvjestotinjak pasa koji su ostavljeni u azilu Dumovec i čekaju nove udomitelje, Milčeca, velikog ljubitelja životinja nisu ostavile ravnodušnim. 

Kako sam kaže, „Svaki izgubljeni ili napušteni pas, ili mačak/mačkica, sudbina je i priča za sebe, koju svatko od nas doživljava na svoj način no malo tko može ostati ravnodušan. Nisam za neko fetišiziranje, lickanje i lakiranje, pa su mi tako i strana razna natjecateljska nadmetanja i kućni ljubimci kao ulickani izložbeni eksponati. Budući da cijeli život živim s raznim životinjama na dvorištu, vjerujem da o tome mogu javno izreći svoje mišljenje“. 

Dolaskom u sklonište, životinje dobivaju drugu šansu za pronalazak doma kakav zaslužuju i mogućnost da se više nikada na nađu na cesti, prepuštene same sebi, nezaštićene i zaboravljene. Tako su kroz dumovečko sklonište prošle tisuće životinja, od ceste i beznađa do obitelji i toplog doma. Odsad će se na službenoj stranici azila www.azilzagreb.com dva puta mjesečno moći pročitati neke od njihovih životnih priča, koje će u njihovo ime napisati Zvonimir Milčec. Objavljivat će se priče koje je Milčec podijelio u tri kategorije: 'Od Dumovca do Domovca', priče udomitelja iz dumovečkog skloništa, 'Na mojem dvorištu' o njegovim kućnim ljubimcima, te 'Priče ljubitelja životinja' gdje su brojne poznate osobe i udomitelji govorili o svojim kućnim ljubimcima. 

Napuštene kućne životinje malo koga mogu ostaviti ravnodušnima. Osim, naravno, one koji su ih napustili i izbacili iz svojega života. Zato smo bili prisiljeni organizirati i financirati posebna prihvatilišta za napuštene životinje. „Kako u polustoljetnom pisanju o Zagrebu na svom rovašu imam brojne gradske legende, ustanove, udruge, društva, teme i ljude, vrijeme je da se pozabavim kućnim ljubimcima, naravno s naglaskom „od Dumovca do Domovca“, tj. doma i dvorišta“ objasnio je svoju motivaciju da piše o stanovnicima skloništa, ali i ostalim kućnim ljubimcima u gradskim stanovima i dvorištima. 

Nadamo se da će njegove riječi potaknuti Zagrepčane da udomljuju napuštene kućne ljubimce u još većem broju.