Piše: Udruga Mrkvica

Zaprimili prijavu da se na Remizi uz Fallerovo šetalište nalazi napušteni kunić koji izlazi na slijepu cestu i zadržava se među garažama i u dvorištu susjedne zgrade na par minuta da bi pojeo nešto svježe trave i hrane šta mu okolni stanari ostave.
Izlazio bi iz svog skrovišta pod smećem i starim madracima, iz rupe zapuštene šupe, kada procijeni da nema opasnosti od pasa, mačaka i ljudi koji svakodnevno hodaju duž potoka. Ispitujući po susjedstvu saznali smo da ga bivša vlasnica više ne želi, da ga je ostavila u dvorištu prazne kuće. Naime, radi se o već poznatom problematičnom stanaru te kuće koji je pod skrbi Centra za socijalnu skrb i iz čije je kuće prije cca 10 godina odveden pas zbog nebrige i zbrinut u udruzi Noina arka. Neizvjesna sudbina kunića počinje kada je prije mjesec dana gospodin koji je tu živio odveden iz te kuće u pratnji policije.

S njim je u posljednje vrijeme živjela gospođa koja je sa sobom dovela kunića. Gospođa je otišla iz te kuće dalje na nepoznatu adresu i susjedi rekla da napušta kunića jer tamo gdje ide ne može ga voditi sa sobom i da ga uzme tko god hoće. Znali smo da sam tamo u tim uvjetima kunić neće još dugo preživjeti, pogotovo ne zimu i stalne posjete mačaka i pasa te nedostatka hrane. Zbog prevelikog smeća i brojnih rupa u tom dvorištu nismo uspjeli ograničiti njegovo kretanje i nismo ga uspjeli uloviti gotovo 3 tjedna, a dodatna otegotna okolnost bila je i njegov velik oprez (koji mu je vjerojatno i spasio život jer se dobro čuvao i skrivao). Napokon smo ga u noći sa ponedjeljka na utorak uspjeli uloviti uz pomoć lovilice za mačke azila Dumovec.

Veliko hvala svima koji su sudjelovali u spašavanju Lakikija, nalaznici teti Renati, volonterkama Mrkvice Matei, Tini, Sanji, Zoranu, Ivani - na izvidnicama i hranjenju, Dariji i dečku Matiji koji ga sada privremeno paze i maze, teti Heleni iz Noine arke na preporuci i azilu Dumovec na lovilici bez koje ova akcija ne bi imala ovako sretan kraj; i svima ostalima koji sudjeluju u udruzi volontiranjem/doniranjem i drugim oblicima podrške jer bez navedenoga sve ovo ne bi bilo moguće : ) i Lakiki bi, da nema svih nas ovdje - i dalje bio zatrpan pod smećem, zaboravljen dočekao zimu, no vjerojatno ne i proljeće... a sada, mali bivši beskućnik Lakiki je na sigurnome gdje više neće trebati brinuti zbog hrane, više neće maštati o kućici obloženoj sijenom, o voću i povrću i čistoj vodi; o veterinarskoj skrbi ukoliko mu zatreba...jer sve to će imati : )